Tehnike verbalne i osjetljivost na neverbalnu komunikaciju

Osoba su njezine navike. Navika je visoko sofisticirani mehanizam automatizacije nužan za uspješno svakodnevno funkcioniranje. Dok je nove navike lako stvoriti, one postojeće je nerijetko teško mijenjati. Komunikacijom razmjenjujemo informacije te upravljamo ljudima i dojmovima, radi postizanja ciljeva (koji god oni bili). Naši su obrasci komunikacije također navike, ne nužno dobre. Edukacija u području generičkih vještina ima za cilj osvijestiti i razvijati kapacitete pojedinca da svoja ponašanja i doživljavanja modificira i usmjerava ka njihovim adaptivnijim oblicima. Iako se u većini slučajeva radi o malim promjenama, kada se gleda njihov kumulativni učinak (kroz vrijeme i broj ponašanja/doživljavanja), i male promjene čine veliku razliku.

Referenca: Tarabić, B.N. (2019). Tehnike verbalne i osjetljivost na neverbalnu komunikaciju. U Vjekoslav Jeleč (Ur.), 4thSimpozij: "Mladi i mentalno zdravlje": Slušam te (str. 14). Zagreb: Grad Zagreb. (radionica, stručna, sažetak).

Organiziraj se!

Izbor ponašanja i donošenje odluka temelji se na automatskom i/ili kontroliranom predviđanju potencijalnih ishoda, a preko uzročno-posljedičnih veza izvedenih temeljem iskustva. Predviđanje ne samo da je ključan zadatak nego su predvidivost i stabilnost okoline te zbivanja unutar pojedinca, koje nam daju osjećaj kontrole, jedne od bazičnih ljudskih potreba. Bilo kakvo uočeno odstupanje od očekivanog, neovisno o tome je li riječ o poželjnim ili nepoželjnim događajima privlači našu pažnju i manifestira se stresnim reakcijama različitog intenziteta. Sam stres je dakle adaptivni mehanizam koji nam ukazuje na bitna zbivanja u našoj okolini, jednako kao što nam bol ukazuje na promjene unutar naših tijela. Izbor alokacije naših resursa (pažnje, vremena, novca, itd.) i način na koji ih organiziramo igra veliku ulogu ne samo u ograničavanju i realizaciji životnih ishoda nego i količini predvidivost, osjećaja kontrole, svrhe i stresa koje pritom doživljavamo. U radionici će se oslanjanjem na temeljne psihološke principe i njihovom primjenom u kontekstu projektnog managementa sudionike uputiti u načine definiranja životnih ciljeva te izbora i organizacije aktivnosti (vremena) usmjerenih njihovom postizanju.

Referenca: Tarabić, B.N. (2019). Organiziraj se! U Vjekoslav Jeleč (Ur.), 4thSimpozij: "Mladi i mentalno zdravlje": Slušam te (str. 10). Zagreb: Grad Zagreb. (radionica, stručna, sažetak).

Mladi koji su nezaposleni i nisu u sustavu obrazovanja (NEETs)

14. lipnja 2018. sam sudjelovao na panelu u organizaciji Ministarstva rada i mirovinskog sustava i Europske Komisije, a na temu identifikacije i praćenja mladih koji su nezaposleni i nisu u sustavu obrazovanja (u dobi od 15 do 29 godina). Većina razgovora je bila usmjerena na način prikupljanja informacija i povezivanja sustava, a moja je uloga bila ukazati na mogućnosti koje nam takve informacije otvaraju.
Tako sam predložio da se pri korištenju prikupljenih informacija osvrne na dvije skupine mladih, one koji imaju završenu: a) osnovu i/ili srednju školu; i one koji su završili b) fakultet. Ove dvije skupine nezaposlenih često kao zajedničku karakteristiku imaju nisko samo-poštovanje, ne postojeći sustav institucionalne i među-vršnjačke podrške – tj. manjak osjećaja sigurnosti i pripadanja te posljedično nisku razinu samo-efikasnosti (uvjerenja da svojim trudom i angažmanom mogu ostvariti željene ciljeve i/ili učiniti bitne promjene u svom životu).
Prva skupina (osnovna i srednja škola) se dodatno susreću sa izazovima razvoja modernih tehnologija i automatizacije jednostavnih poslova čime njihove kompetencije postaju manje tražene (jer ih zamjenjuju strojevi, a koji su istovremeno sve kompleksniji za upravljanje i održavanje te kao takvi zahtjevaju rukovanje od strane osoba viših kvalifikacija), a i postojeći poslovi se naglo usložnjavaju (osoba mora istovremeno biti "komunikator, prodavač, manager", itd.). Tek manji dio njih će biti moguće uspješno prekvalificirati te stoga u budućnosti potencijalno prijeti velik gubitak radnih mjesta, stoga se treba pristupiti pronalaženju načina kako ih integrirati u društvo, a preko njihove integracije u društvo osmisliti i nova radna mjesta koja će odgovrati na one potrebe društva, a koje ne mogu biti odgovorene putem informatizacije i automatizacije procsa, tj. otvoriti nove prilike za zapošljavanje (primarno poslovi koji uključuju "ljudski kontakt", poput brige za starije, aktivnosti koje uključuju ispunjavanje slobodnog vremena djece i mladih, društveno koristan rad itd.).
S druge strane onima koji imaju završene fakultete treba omogućiti stjecanje radnog iskustva i razvijati njihove samo-prezentacijske vještine čineći ih aktivnim sudionicima u procesu svog zapošljavanja, samo-oglašavanja, ali i osmišljavanja vlastitih radnih mjesta (poduzetništvo).
Sve skupa treba na umu imati važnost integriranja pojedinca u zajednicu (osjećaj pripadnosti), jer jedino se kroz razvijanje osjećaja pripadanja može spriječiti odljev radne snage i mozgova, a što se i u istraživanju koje smo 2017. proveli na području Bjelovarsko-bilogorske županije na 499 sudionika u dobi od 15 do 30 godina pokazalo kao jako bitan i zabrinjavajući pokazatelj (Tarabić, Herceg, Šopar, 2017).
Informacije koje se o ovoj skupini mladih prikupljaju mogu imati veliku važnost (preko pravilne stratifikacije po regijama i osobnim karakteristikama) u kreiranju poticaja i programa koji će pomoći integraciju pojedinca, osmišljavanje novih zanimanja i adekvatnu alokaciju sredstava te u krajnjoj liniji praćenje uspješnosti tih programa. (14. lipnja 2018., izmjene 22. kolovoza 2018.)

Što nakon studija?

 (vratiti se na početak)

Početak studija predstavlja, za većinu studenata posljednju formalnu obrazovnu etapu prije izlaska na tržište rada. Ipak, studenti su bez postojanja profesionalnog vodstva i usmjerenja u vidu karijernog planiranja, tijekom studija često gotovo isključivo usmjereni na izvršavanje akademskih obaveza. No, za razliku od osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja (gimnazije) koji su u slučaju studenata usmjereni na postizanje kompetencija koje ih čine konkurentnim za upis više obrazovne razine, svrha visokoškolskog obrazovanja više nije stjecanje temeljnih‐općih, već temeljnih stručnih znanja usmjerenih osposobljavanju za razumijevanje, izvršavanje i organizaciju visoko složenih radnih zadataka. Prema tome, u predavanju se naglašava važnost poticanja studenata, da već od prve godine razmišljaju o tome što i kako nakon završetka studija: upoznavanje s tržištem rada, mogućnostima zapošljavanja te načinima povećanja osobne konkurentnosti. Osnovni je cilj stoga studente usmjeriti na koje načine mogu samostalno planirati, pokrenuti i uključiti se u aktivnosti koje će im omogućiti primjenu stečenih znanja, stjecanje dodatnih kompetencija ali i vještina samo-predstavljanja koje će im podići vrijednost na tržištu rada.

Referenca: Tarabić, B.N. (2016). Što nakon studija? Sajam ideja. Zagreb: Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. (pozvano predavanje, sažetak, stručni)

Uspješno studiranje – prava formula?

Akademske vještine predstavljaju niz generičkih vještina, vještina koje se uče, a primjenjive su u različitim domenama: studiranje, profesionalno okruženje i svakodnevni život. Akademske vještine uključuju npr. učenje, aktivno sudjelovanje u životu akademske zajednice, znanstvenu i stručnu djelatnost, osmišljavanje i realizaciju projekata i događanja, predstavljanje pojedinca i njegovih postignuća, itd. Iako je jedan od ciljeva studiranja upravo usvajanje navedenih vještina, one se često, a zbog zasićenosti izvedbenog plana specifičnim stručnim znanjima, usvajaju na neformalan način. No, isto još uvijek omogućava njihovu uspješnu implementaciju u pristup studiju te lakše ostvarenje temeljnih ishoda studiranja, kao i njihovu nadogradnju. Cilj je stoga studente sto ranije upoznati s osnovnom racionalom u podlozi i načinima primjene temeljnih akademskih vještina, a kako bi im se omogućilo što uspješnije studiranje u vidu izravnog upravljanja usvajanjem stručnih kompetencija i planiranja karijere.

Referenca: Tarabić, B.N. (2016). Uspješno studiranje – prava formula? 1. Dan kvalitete Sveučilišta u Zagrebu Faramceutsko-biokoemijskog fakulteta. Zagreb: Farmaceutsko-biokemijski fakultet. (pozvano predavanje, stručni, sažetak)

Samo-prezentacija

Samo-prezentacija, uz izgradnju bogate socijalne mreže i kontakata (u stvarnom životu), igra iznimno važnu ulogu u realizaciji željenih profesionalnih ishoda. Profesionalna samo-prezentacija je vještina, koju je moguće naučiti i razvijati. Iako na intuitivnoj razini, pogotovo kao psiholozi, često imamo ideju ''kako'' pristupiti ovom pitanju, najbolje rezultate ipak postižemo ako su nam raspoložive konkretne (razumljive, utemeljene i primjenjive) smjernice.

Referenca: Tarabić, B.N. i Flander, M. (2016). Vještine komuniciranja – Profesionalna samo–prezentacija u pisanoj formi (CV, molbe, motivacijska pisma). U Z. Penezić i sur. (Ur.), XX. Dani psihologije u Zadru (međunarodni znanstveno–stručni psihologijski skup) (str. 190). Zadar: Sveučilište u Zadru – Odjel za psihologiju. (konferencijska radionica, sažetak) (predavanje, sažetak, stručni)

Dodatne informacije

Moderno društvo i redefiniranje terapijskih procedura

Promatrano iz evolucijske perspektive, fenomenološki slične kliničke manifestacije depresije možemo, ovisno o njihovom uzroku opisati kroz stupanj njihove adaptivnosti. Moderno je društvo sjećaj sigurnost pojedinca u vidu jasnog položaja i očekivanja spram njegove budućnosti, zamijenilo konceptom ''slobode izbora'', individualizma i hedonizma. Današnji, ''individualiziran'', pojedinac, bez adekvatne socijalne podrške, suočen sa pretjeranim zahtjevima od strane poslodavca, neizvjesnosti u pogledu vlastite budućnosti, nezadovoljan nedostatkom podražavajućih intimnih odnosa i brojnim drugim dimenzijama svakodnevnog funkcioniranja, a bez mogućnosti za ''bijeg'', neminovno posustaje. Depresija pacijenata novog vala tako uistinu predstavlja adaptivni oblik bijega iz stresne situacije i povik za pomoć, a psihijatrijske ustanove pružaju svojevrstan azil od teške svakodnevice – i to primarno bilježeći zamjetan priljev pacijenata iz opće populacije, bez ranijih psihijatrijskih odstupanja. Raste broj situacija gdje bazična vjerovanja i pogled na stvarnost nisu pogrešni već u skladu s objektivnim stanjem. Upravo objektivnost uzorka depresije današnjeg pojedinca nužno redefinira pristup samoj terapiji, zahtijevajući oboje u kliničara i u pacijenta razvoj novih i specifičnih vještina suočavanja i mehanizama distorzije realnosti. Medikamentnozna terapija još uvijek opravdano predstavlja temeljni stabilizator, no psihoterapijski pristupi usmjereni na korekciju pogrešnih bazičnih vjerovanja i pogleda na stvarnost postaju manje efikasni. Upitna je i mogućnost distrakcije i pronalaženja novih izvora zadovoljstva, a temeljni cilj tretmana postaje resocijalizacija pojedinca te njegovo funkcionalno osposobljavanje za suočavanje sa stresnim životnim događajima. Postavlja se i pitanje moralno upitnog kognitivnog restrukturiranja uz pomoć kojeg pacijent prihvaća svoju realnost takvom kakva jest, gaseći adaptivne reakcije, a u cilju prevencije relapsa i povratka u sustav.

Referenca: Tarabić, B.N. i Flander, M. (2015). Moderno društvo i redefiniranje terapijskih procedura. U F. Đerke (Ur.), 4. hrvatski kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji „Depresija u stoljeću uma“ (međunarodni stručni psihijatrijski skup) (str. 100). Zagreb: Gyrus. 3, Supplement 1. (predavanje, sažetak, stručni)