Vještine izlaganja

Referenca: Tarabić, B.N., Blažev, M. (2020). Vještine izlaganja [Priručnik]. Preuzeto -- s https://assessment.coach/archive/manual_presentation.php.

UPUTE | IZJAVA O KORIŠTENJU

Sadržaj ovog portala je intelektualno, autorsko djelo, koje je sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (NN167/03, 97/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18) neotuđivo.

Autor na ovom portalu objavljene informacije stavlja na korištenje u osobne i ne komercijalne svrhe isključivo uz pravilno navođenje izvora (referenciranje istog). Uporaba objavljenih informacija u komercijalne svrhe, kao niti bilo kojeg dijela istih, bez eksplicitne dozvole autora, nije dozvoljena.

Dozvolu za korištenjem u komercijalne svrhe možete zatražiti na: bozidar.niksa.tarabic [at] gmail.com.

Konstruktivne komentare i upite također možete slati na: bozidar.niksa.tarabic [at] gmail.com , uz napomenu da je sadržaj stranice u izradi te da isti nije namijenjen kao samo-stojeći već prati ranije održana predavanja. Nemojte očekivati da će objavljene informacije služiti kao više od podsjetnika. Hvala i nadam se da će Vam sadržaj stranice biti od koristi.

Čitate radnu verziju drugog izdanja priručnika. Očekujte izmjene postojećeg i uvođenje novog sadržaja.

Uvod

Postojanje razlika, varijabilitet, je temeljni preduvjet probira, bila to prirodna (Darwin, 1859) ili neka druga vrsta selekcije. No, ovo nije priča o ljudskom varijabilitetu i različitosti, nego o našim sličnostima. Sličnosti su ono što nam omogućava međusobnu komunikaciju, razumijevanje i suživot. Dapače, temeljna ljudska psihološka i biološka, ne sličnost, nego istovjetnost su ono zbog čega se uopće nazivamo pripadnicima iste vrste.

Jedna od psiholoških karakteristika koju dijelimo je i fobija ¹⁾ od izlaganja (javnih nastupa) – u ovoj fobiji niste sami! :)

Zašto se toliko bojimo izlaganja? Lako je, bojimo se posljedica procjene: “Ajme, svi će gledati u mene … i gledat će me .. i … i … da .. gledat će me i mislit će si – kakve su ovo gluposti .. baš je dosadno .. kakav je to glas .. kakva je to kosa .. majica, (…)”. Kada stanem pred druge, o čemu razmišljaju? Gledaju li kakva mi je kosa? Majica? Fizički izgled? Slušaju li me uopće? Nadam se da ne… Jel' misle da sam glup/glupa?! Razmišljaju li o meni?! Odgovor je vrlo jednostavan i glasi: DA! Kao što i vi sami sebe procjenjujete tako vas uvijek procjenjuju i drugi. Procjenjivati će vas i tijekom vašeg izlaganja. Jedan od mogućih ishoda procjene je, naravno, da se nekome ne svidite. Iz toga slijedi, logično, da ako se nekome ne sviđate, onda vas vjerojatno neće primiti u društvo. Suočavanje s ovom činjenicom je neće promijeniti ali će vam omogućiti da s njom naučite živjeti.

Strah od izlaganja zapravo je strah od ne prihvaćanja ili odbacivanja. Strah tako u ovom kontekstu prethodi izlaganju, a sram se ako izlaganje nije dovoljno dobro eventualno javlja tijekom i/ili nakon održanog izlaganja. Sram je osjećaj koji nam ukazuje da neki naš postupak ili izvedba nisu na razini na kojoj bi trebali biti – po vlastitoj ili procjeni drugih nisu dovoljno dobri. Strah nas je dakle da nas drugi, ako podbacimo, neće prihvatiti ili da će nas odbaciti, a sram koji osjećamo je rezultat naše osobne procjene uspješnosti naše izvedbe.

Opisani je strah, tehnički gledano, opravdan i utemeljen. Ono što nije realno je naša procjena toga koliko loši uistinu moramo biti da bi nas drugi procijenili toliko negativno da nas na kraju ne prihvate ili odbace. Probajte se sjetiti izlaganja vaših kolega, idealno onih kolega čija izlaganja nisu bila baš dobra. Jesu li drugi nakon tih izlaganja promijenili način na koji se s njima ophode? Jesu li ih odbacili? Jesu li s njima prestali razgovarati ili se s njima družiti? Jesu li među sobom komentirali njihovo loše izlaganje? – ovo zadnje vjerojatno jesu, sve ostalo, gotovo sigurno ne.

Veća je vjerojatnost da oni koji prije izlaganja nisu bili prihvaćeni, nisu bili prihvaćeni ni nakon izlaganja te da su oni koji su i prije izlaganja bili prihvaćeni, ostali prihvaćeni i nakon izlaganja. Ako općenito niste prihvaćeni, neovisno o izlaganju, vjerojatno su problemi koje imate puno veći od loše izvedbe tijekom izlaganja. Ne prihvaćenost i/ili odbačenost nisu rijetke koliko se čine, ali se suprotno onome kako se osjećaju osobe koje nisu prihvaćene / su odbačene po tom pitanju mogu učiniti značajni pozitivni pomaci! No, ovaj priručnik, a vjerojatno niti jedan drugi priručnik, ne rješava ovakvu vrstu problema. Re-evaluacija sebe i usvajanje novih načina ponašanja i doživljajna, a u svrhu nošenja s i rješavanja pitanja ne prihvaćenosti zahtjeva intenzivni rad sa stručnjakom. Da nije tako, već bi taj problem riješili samostalno – potražite stručnu pomoć. Naravno i dobra izlaganja, u nekim slučajevima, mogu učiniti razliku. Ona su prilika da na sebe skrenete pažnju i da netko prepozna vaše kvalitete – ako ih imate. Ako mislite da nemate kvaliteta, a što je vrlo malo vjerojatno, krenite ih stjecati. Ako ne znate kako – potražite stručnu pomoć.

Općenito, najbolji način preusmjeravanja pažnje slušatelja ili sudionika sa površnog procjenjivanja, umanjujući time i vlastiti osjećaj nesigurnosti i izloženosti, je usmjeriti im pažnju na ono što je zbilja važno, a to je svrha i sadržaj izlaganja koji planirate održati. Ovaj priručnik se zato bavi isključivo pitanjem kako se bolje pripremiti i poboljšati vještine izlaganja u onim situacijama kada uopće imate nešto vrijedno izlaganja.

Dobra izlaganja proizlaze iz kompetentnosti izlagača i rezultat su dobre pripreme tj. kvalitetne obrade teme koja se izlaže, a ne korištenja različitih trikova i ušminkavanja. Tko zna, ako se potrudite, možda uloženi trud bude prepoznat, a možda i ne 🤷🏻‍♂️. Možda se umjesto sramoćenja nekome svidite, makar im se svidio način na koje je vaše objektivno loše izlaganje zapravo bilo simpatično, možda i ne 🤷🏻‍♂️. Ono što je sigurno, je da rezultati uloženog truda – na svakom početku – gotovo nikad nisu vidljivi odmah. Uzlazna putanja stjecanja znanja i/ili vještina nije linearna. Tako je i kod vještina izlaganja… ništa, ništa, ništa, dovoljno dobro! Zato budite ustrajni, možda prvi vidljivi napredak dolazi baš kod vašeg sljedećeg izlaganja! ²⁾

Travanj, 2020.
Božidar Nikša Tarabić,
Mirta Blažev.

Predgovor prvom izdanju

Sve je krenulo od želje za malenom radionicom prezentacijskih vještina, zamišljenom kao par osnovnih informacija namijenjenih brucošima, o tome kako se što bolje snaći i uspješno održati prve prezentacije s kojima će se susresti na početku studija. Susret s prezentacijama je neminovan i nema ih smisla izbjegavati. Dapače, stihovima Ben Jonsona i Williama Shakespearea (moto teatra Globe): “Totus mundus agit histrionem” (Ingleby, Smith, Furnivall, New Shakespere Society & Munro, 1909), cijeli svijet je pozornica, a mi smo dio bezvremenske predstave (života) i tako svaki naš dah predstavlja svojevrsnu igru, glumu. Uloge koje svakodnevno igrate: kći, sin, prijatelj, student, kum, majka, otac, “rocker”, “punker”, “darker”, plesač, pjevačica, govornik (…) naučene su i samo su dio vašeg osebujnog repertoara. Svaka od njih, mala je prezentacija za sebe.

Sve se prezentira. Prezentiramo sebe, svoje ideje, želje, potrebe, strahove, mogućnosti. I baš zbog navedenog, ovo se nekako prirodno i spontano počelo razvijati u veći projekt – radionicu prezentacijskih vještina, za sve godine, u sklopu programa O.T.i.S.A.K.

Nadamo se da ćemo vam, kao neobičan duo, sinergija ozbiljnosti i otkačenosti, uspjeti približiti barem mali dio široke lepeze informacija, koji ćete uspješno usvojiti, te nadograđujući ga osobnim iskustvima dalje pretočiti u korisno znanje i dobro isklesanu vještinu.

Sve što ste ikada željeli znati o prezentacijama, a niste se usudili pitati – mi ćemo vam odgovoriti ;). Pa eto, to možete očekivati u “WIIFM” (eng. Whats in it for me) dijelu koji je ključan dio svake prezentacije.

Zagreb, 2.10.2012.
Mirta Blažev,
Božidar Nikša Tarabić.

Napomena: pod pojmom sudionik podrazumijevamo i slušatelje

Struktura izlaganja

Izlaganje započinje uvodom, nastavlja se razradom, te završava zaključkom.

Uvod

Sudionike unaprijed ili tijekom uvoda upoznajemo s razlogom izlaganja te njegovim sadržajem. Razlog izlaganja bi uvijek trebao biti komuniciranje nečega svrhovitog. Svrha ili smisao izloženog materijala je ono što nešto čini vrijednim izlaganja, a upoznavanjem sudionika s njegovim sadržajem predočavamo način na koji će svrha izlaganja biti ispunjena i omogućavamo im da u svakom trenutku, barem otprilike, znaju u kojem dijelu izlaganja se nalaze – te što i koliko toga je ostalo za izložiti. Na ovaj im način posrednim putem dajemo osjećaj sigurnosti i kontrole. Ljudi vole unaprijed ili barem na njezinom početku biti upoznati s planom i/ili rasporedom neke aktivnosti. To im daje prividni osjećaj sigurnost i kontrole kao i mogućnosti planiranja vlastitih aktivnosti i vremena, iako objektivno gledano najčešće zapravo nemamo kontrolu nad tim hoće li se onaj tko kontrolu ima (organizator), držati predviđenog plana i/ili rasporeda.

Ako tijekom izlaganja sudionicima predočavate i bilješke (npr. PowerPoint prezentacija; u daljnjem tekstu: slajd) naslovnica sadrži imena i prezimena kolega s kojim ga držite i/ili koautora i temu (naslov) vašeg izlaganja. Imena i prezimena osoba koje izlažu i/ili koautora trebaju biti navedena abecednim redom, s obzirom na prezime. Od toga se odstupa u slučajevima kada redoslijed navođenja odražava relativni doprinos autora, pri čemu je najčešća praksa da autor s najvećim doprinosom stoji na prvom mjestu.

Što se tiče usmenog obraćanja sudionicima, iako je u razgovoru i pismu pristojno sebe, osobu koja govori ili piše, staviti na posljednje mjesto (on pa ja, netko drugi pa ja, ona i ja … a ne ja pa ona, ja pa netko drugi, ja i on), iskazujući poštovanje spram drugih stavljajući ih ispred sebe, u izlaganju je poželjno je učiniti baš suprotno. Prvi izlagač tek nakon što predstavi sebe, predstavlja ostale izlagače – kako bi sudionike odmah upoznao s “kim imaju posla”. Ovaj naputak, kao i svi ostali, samo je jedan od mogućih načina postupanja. Isti nužno ne vrijedi ako po “n-ti” puta izlažete – istim sudionicima – npr. kolegama na fakultetu. No, iako bi predstavljanje kada vas svi već poznaju moglo izgledati pomalo smiješno, dobro je i tada nastaviti s praksom predstavljanja. Cilj je automatizacija svih bitnih dijelova izlaganja, da vam prijeđu u naviku, a kako ih ne biste preskočili uslijed anksioznosti koja vas možda preplavi kada budete držali izlaganje koje vam je jako važno.

Nakon uvodnog bilo bi poželjno imati slajd koji bi, prema glavnim pod – cjelinama, sažeto prikazao sadržaj izlaganja, uz usmenu napomenu okvirnog vremena njegovog trajanja. Vrijeme je novac i nitko nema višak vremena koji je voljan potrošiti samo na VAS, pa bi bilo dobro da se držite zadanih vremenskih okvira, ako ne želite “iritirati” sudionike. Pri izračunu okvirnog vremena trajanja izlaganja uzmite u obzir izlaganja sa sudionicima najčešće traju dulje nego dok ih isprobavate doma.

Razrada

Razrada teme je srž vašeg izlaganja. Razrada nastaje kao rezultat probira. Tijekom pripreme izlaganja je važno proučiti i sažeti različite i brojne izvore informacija. Potom se za izlaganje, između već sažetog i probranog, izaberu oni dijelovi koji najbolje odgovaraju smislu i cilju koji želite postići. Sve ostale informacije koje ste usvojili i razumjeli – tj. svo znanje izravno ili posredno povezano s temom izlaganja ali koje nemate u planu izložiti, služi kao priprema za raspravu, pitanja sudionika i sve ostale situacije koje nije moguće predvidjeti, a mogle bi se tijekom izlaganja dogoditi.

Glavnu temu možete podijeliti u manje, logički zatvorene, cjeline čime dodatno olakšavate praćenje izlaganja. Nije preporučljivo da ih bude više od tri. Naime, 3–4 manje cjeline (dijela), argumenta u govorništvu, maksimum su koji pažnja pojedincu dozvoljava da svjesno primi za vrijeme trajanja jednog izlaganja (Tarabić, 2011).

Dijelovi razrade ali i misaone cjeline unutar njih, ponekad i više njih u jednoj rečenici, se odvajaju tišinom. Tišina je važna jer i vama i sudionicima daje mogućnost da razmislite o rečenom … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … … jel' upalilo? :)

Zaključak

Unatoč neupitnoj ulozi razrade, kamena temeljca i srži vašeg izlaganja, jednako se brižno moramo posvetiti pripremi uvoda i zaključka, početka i kraja. Oboje se u uvodu i zaključku bavimo značenjem i smislom, što ih s obzirom na razinu apstrakcije čini vrlo sličnima.

U uvodnom dijelu izlaganja sudionike motiviramo na praćenje i sudjelovanje – predočavamo im svrhovitost i strukturu izlaganja ujedno im dajući okvir za razumijevanje i praćenje. U zaključku se ukratko osvrćemo na sve dijelove razrade. Iz njih ekstrahiramo ono najvažnije – ključne poruke, a izlažemo ih tako da ih povezujemo s uvodom, stavljajući ih u kontekst glavne teme, svrhe izlaganja - ujedinjujući ih u kompaktnu cjelinu (Tarabić, 2011). Izloženo tako sa specifičnog ponovo vraćamo na opće, naglašavamo odnose i značenja.

Bitno je razlikovati klasični zaključak i zaključnu riječ od zaključka s kojim ćete se susresti na studiju – zaključak istraživanja. U zaključku istraživanja se samo ponove dobiveni nalazi, rezultati istraživanja ukratko, a stavljanje rezultata u kontekst uvoda se događa u raspravi (v. Tarabić, 2020) - o tome ćete učiti na metodološkim kolegijima.

Tehničko oblikovanje

Slajdovi trebaju sadržavati samo najvažnije informacije, u formi natuknica ili ključnih riječi. Slajdovi nisu literatura za učenje, nego bilješke za izlaganje! Nikako si stoga ne smijete dopustiti izglasavanje čitavih rečenica i/ili odlomaka.

Iznimke su definicije. No, čak ni njih ne iznosite čitajući ih. Za početak je važno da ih razumijete, a razumijete ih kada ste ih tijekom izlaganja sposobni: a) razložiti po dijelovima; te potom b) svaki od tih dijelova oprimjeriti; razjašnjavajući sudionicima njihovo značenje.

Kod informacijama zagušenih slajdova sudionici umjesto vas SLUŠAJU, čitaju što na njima piše. Sadržaj na slajdu bi trebao biti podsjetnik vama, sredstvo usmjeravanja vašeg toka misli te bilo što, što izlazi iz ovih okvira treba biti prisutno samo i jedino ako značajno doprinosi razumijevanju i/ili ostvarenju svrhe izlaganja.

Što se slajdova i bilježaka tiče – manje je više, sapienti sat!

Dizajn slajdova

Iako su kreativnost i umjetnička sloboda iznimno vrijedne te bi voljeli biti i za sebe možda čak i mislite da ste kreativniji od prosječne osobe, vrlo vjerojatno niste (v. Kruger & Dunning, 1999). Čak i da ste prosječno ili pak i iznad prosječno kreativni, ni to baš nije … nešto. Kao i u slučaju visoke iznadprosječne inteligencije, istinska – visoka – kreativnost je vrlo rijetka. Srećom ni visoko iznadprosječna inteligencija ni visoka kreativnost nisu od životne važnost pa je u redu da nismo jedna od tih osoba.

Zato, umjesto da se bavite kreativnim uređivanjem vaših slajdova, najbolje je da to vrijeme utrošite u kvalitetniju pripremu. Vaš zadatak je uložiti trud u stvaranje kvalitetnog izlaganja, a ne - pokušaja - umjetničkog djela. Držite se zato osnovnog – bijela pozadina i crna slova.

Ako su pokušaji kreativnosti način na koji izražavate svoju “individualnost” onda pozornost obratite barem na kontrast – tamna pozadina + svijetla slova i obrnuto. Ujedno imajte na umu da reprodukcija boja ovisi o mediju – npr. ekran prijenosnog računala naspram projektora. Tako se kao i s mnogim drugim stvarima u životu zna dogoditi da je nešto što u privatnosti vlastitog doma izgleda jako lijepo nakon javnog izlaganja neka druga, ružnija, priča :P.

Font

Preporuča se izbjegavanje “VELIKIH” slova, a preferiraju se “mala”. Mala slova se jedna od drugih više razlikuju i zato se čitaju brže i s manje umaranja.

VAŽNE PORUKE I NATPISE OPĆENITO NE PIŠITE VELIKIM SLOVIMA.
Važne poruke i natpise općenito pišite malim slovima.

Najbolje je koristiti, kako ga u šali zovemo – “pravnički” font – “Times New Roman”. Zbog dobrog omjera i rasporeda raznih “crtica” i drugih elemenata – iako možda vizualno ne djeluje lijepo kao fontovi s manje uglova i više zakrivljenih dijelova – se također lakše i brže čita.

Veličinu fonta, naravno, prilagodite veličini prostorije u kojoj ćete držati izlaganje. No, s obzirom na to da ionako na slajdovima nećete imati puno teksta nego samo natuknice s veličinom fonta ne bi trebalo biti problema.

Ako je i font način izražavanja vašeg “slobodnog, kreativnog duha”, u jednoj prezentaciji ipak nemojte koristiti više od 2 vrste.

Informacije koje smatrate posebno bitnima možete istaknuti (v. Restorff, 1933) oblikovanjem: “bold”, “italics”; bojama, efektima ili pauzom. Oprez! Ako je puno informacija na istom slajdu istaknuto, tada se gubi željeni efekt istaknutosti. No, uostalom, prilikom držanja dobro pripremljenog izlaganja istaknutost ionako nije ključna, jer su sadržaj slajdova natuknice, a koje su ujedno i nazivi najvažnijih pojmova te ih stoga nije potrebno posebno označavati.

Slikovni prikazi

Prilikom korištenja slikovnih prikaza, ponovo se sjetite ograničenosti ljudske pažnje. S godinama smo sve manje sposobni uspješno održavati i dijeliti pažnju – usmjeravati ju na više stvari istovremeno. Iako izlaganja ne držite osobama u poznim godinama, slika i tekst nikada se ne prikazuju zajedno, osobito kada je tekst koji se nalazi na slajdu bitan, jer slika će podijeliti, a češće u potpunosti privući pažnju sudionika.

Općenito, slikovne prikaze nije poželjno upotrebljavati osim ako nisu neizostavni dio izlaganja i ključni za razumijevanje materije koja se iznosi. Situacije u kojima su slikovni prikazi poželjni i posebno vrijedni su kada vizualna (prostorna) reprezentacija pomaže razumijevanje odnosa (npr. sustav klasifikacije živoga svijeta; relativna veličina planeta Sunčevog sustava, itd.) ili kada slikovni prikazi imaju osobinu konkretnosti (npr. anatomija). Nasuprot tome, kontra je produktivno govoriti o načinima biranja tema za eksperimentalno istraživanje i pri tome na slajdu iza sebe imati tekst sa slikom na kojoj je osoba s upitnikom iznad glave.

Prilikom odluke o uključivanju ili ne uključivanju slikovnih prikaza si uvijek postavite pitanje: Je li ovaj slikovni prikaz dovoljno važan za razumijevanje ičega, a da smo na njega voljni preusmjeriti pažnju sudionika?

Kada se koriste, slikovne je prikaze preporučljivo predstaviti zasebno, na novom slajdu ili ju u danom trenutku efektom “uvesti i izvesti” prije nastavka izlaganja.

Odvajati slike i tekst!

Izlaganje

Trema

Trema je naziv za stres i stresnu reakciju koju doživljavamo prije obavljanja nekog zadatka koji nam je važan. Trema nastaje kao rezultat naše zabrinutosti o tome hoćemo li zadatak obaviti dovoljno dobro. Fiziološki je riječ ni o čemu drugome do li povećanoj simpatičkoj aktivnosti, a koja rezultira npr. povećanim znojenjem, povećanjem broj otkucaja srca, usporavanjem ili zaustavljanjem probave, vazokonstrikcijom krvnih žila svih organskih sustava i tkiva koja nisu od važnosti za suočavanje s nadolazećom opasnosti i preživljavanje, povišenjem krvnog tlaka, ubrzavanjem frekvencije i smanjenom dubinom udisaja, mišićnoj napetosti – uključujući povišenjem temeljne frekvencije i podrhtavanja glasa, a u ekstremnijim slučajevima i mučninom i vrtoglavicom, itd.

Sve što vam se “dogodi” je stres (v. Tarabić, 2020), samo što to ili ne primjećujete (tako ne tumačite) ili simpatička aktivacija i jačina fizioloških reakcija nije značajna.

Mala prva pomoć u nastojanju prevencije ili pak kuraciji neželjenih fizioloških manifestacija treme je duboko i vrlo polagano disanje ili u ekstremnim slučajevima zadržavanje daha (v. panična ataka i regulacije afiniteta vezanja kisika Tarabić, 2020a).

Dakle, trema je normalna pojava koja nikad ne nestaje (kao što nikada ne nestaju i stresne reakcije) te su izlaganje i široko znanje o temi izlaganja jedini način da uistinu prevladamo negativnu tremu od koje se “zamrzavamo”. Suprotno negativnoj je pozitivna trema. Pozitivna trema je zdrava razina psihološke i fiziološke pobuđenosti, koju iskusni izlagači preusmjeravaju u dodatni trud i uključenost tijekom samog izlaganja. Pod utjecajem pozitivne treme smo tijekom izlaganja aktivniji te u izlaganja u većoj mjeri na sudjelovanje pozivamo i uključujemo sudionike.

Tremu imamo – gotovo – svi.

U redu je ako vaše izlaganje odstupa od onog što ste uvježbali. Nismo roboti (većina) i nitko to i ne očekuje. Tako da gotovo uvijek ne stignemo ili zaboravimo izložiti nešto od onoga što smo planirali.

Što ako neki dio izlaganja preskočite ili ste ga zaboravili izložiti? Briga koja vas može preplaviti kada ste neki dio izlaganja preskočili ili zaboravili izložiti, pogotovo ako si to osvijestite tijekom samog izlaganja, može biti izrazito stresna i nešto što će omesti i umanjiti kvalitetu ostatka izlaganja. Do ometanja će vjerojatno doći uslijed preusmjeravanjem toka misli sa onoga što trenutno izlažete na unutarnje postavljanje i dogovaranje na pitanja poput: Da li da se vratim na preskočeni dio i izložim ga? Da li da samo nastavim dalje? Je li taj dio dovoljno važan da o ovome uopće razmišljam? Jesu li slušatelji primijetili da nešto nedostaje?
Razina brige i posljedično ometanja daljnjeg izlaganja najčešće ne odgovara važnosti dijela koji je preskočen. Uostalom, jedino vi znate koje ste sve informacije pripremili i što ste sve željeli izložiti, tako da je velika vjerojatnost da će se, čak i ako nešto zaboravite izložiti, vašim slušateljima izlaganje i dalje činiti cjelovito.

Ako nešto zaboravite izložiti, važno je i to ste shvatili tijekom izlaganja – vratite se i izložite dio koji niste.
Ako nešto zaboravite izložiti, važno je, to ste shvatili nakon izlaganja i imate kontakte sudionika – pošaljite im taj dio izlaganja.
Ako nešto zaboravite izložiti, a nije važno – nikoga nije briga.
Izložite li nešto što nije točno, a to ste shvatili ili vam je netko na to ukazao – zastanite i korigirajte se. Svi učimo! Pošaljite sudionicima poruku da poanta nije u tome da sve znaju nego da su voljni naučiti. Preuzmite odgovornost!

Za sve opisano, budući da gotovo svi dijelimo fobiju od izlaganja, kod svih normalnih ljudi (da vjerovali ili ne, postoji normalnost … o tome nekom drugom prilikom) postoji određeno suosjećanje.

Pažnja i humor

Nažalost, ljudska vrsta, iako najviša na (nama poznatoj) evolucijskoj ljestvici, ipak ima ograničen kapacitet svjesne obrade podataka i pažnje općenito. Zato, kao izlagači, tijekom izlaganja moramo oprezno rukovoditi oboje svojom i pažnjom sudionika – ne trošiti je na nebitne informacije te je dodatno fokusirati na ključnim dijelovima.

Što je s humorom? On je dvosjekli mač – može biti najbolja stvar koja se dogodila vama i vašem izlaganju, rezultirajući pojačanim interesom za izlaganje kroz pobuđivanje pozitivnih emocija i ugodnog ozračja, koje smijeh inače budi u ljudima. Najbolje se pamte neugodni doživljaji ali nedvojbeno je da ljudi bolje zadržavaju i informacije ako su one prenesene na zabavan, interaktivan način i ako se osjećaju opušteno. No, humor ujedno može biti i najslabija točka izlaganja. Izlagači ne “bacaju fore” nego u trenutcima inspiracije u izlaganje uključuju činjenice (koje imaju veze sa sadržajem koji izlažu) koje netko – tko nema zaštitu autoriteta i slobodnog govora koji su ključne odrednice uloge izlagača – ne bi imao hrabrosti javno izreći. Tako humor izlagača ne leži u konstrukciji nego istinitosti rečenog. Trunka srama koja se gotovo odmah prebriše osjećajem olakšanja te se na van očituje komunikacijom osjećaja sigurnosti i slaganja – prirodnim smijehom – jer smo shvatili da je riječ o nečemu što je zajedničko gotovo svima; pogotovo ako smo u izrečenom pronašli sebe ili nekoga koga znamo.

Kada je u pitanju humor najvažnije je ostati prirodan, vjeran sebi, nemojte se praviti da ste nešto što niste!

Umjesto da pažnju održavate pretvarajući svoje izlaganje u performans činite to ne uključivanjem irelevantnog sadržaja i ne izlaganjem onoga u što ne vjerujete ili što ni sami ne razumijete. Ono što izlažete ne morate razumjeti u potpunosti jer je i izlaganje prilika da razmišljate o onome što izlažete, dok to izlažete, dolazeći do novih uvida. Izlaganje je prilika za razmišljanje! Čuvajte se samo Dunning–Kruger efekta (v. Kruger & Dunning, 1999).

Uključivanje sudionika

Uključivanje sudionika, ključno je za postizanje i održavanje dinamičnosti i interaktivnosti izlaganja. Kao kod “stand–up” komedije, sudionici, njihova uključenost i/ili reakcije mogu dodatno dići izlagača i poboljšati njegovu izvedbu. Međutim, uključivanje sudionika ponajprije ovisi o opsegu znanja kojim vjerujemo da sudionici raspolažu kao i o opsegu znanja kojem raspolažemo mi. Sudionike uključujemo ako smatramo da su sudionici sposobni i otvoreni za razgovor – a najčešće jesu (bezrazložno podcjenjujemo sudionike).

Ako mi pak nemamo dovoljno znanja, a uključili smo sudionike u razgovor, tada je važno održati razinu profesionalne samosvijesti i odgovornosti, a na način se suzdržavamo donošenja ikakvog konačnog zaključka po pitanjima o kojima ne znamo dovoljno! To možete i otvoreno reći – svi smo tu da učimo i ne znamo svi sve!

Ovo je posebno važno ako ste moderatori diskusije. Primjeri loše praske su nažalost često vidljivi kod voditelja televizijskih emisija – jer se zbog nerazumijevanja uloge moderatora, nepoznavanja tehnika moderacije i aktivnog slušanja, umjesto da diskusiju moderiraju postavljaju kao veći stručnjaci od stručnjaka.

Ne uvlačite se u zamku iznošenja vlastitog mišljenja, pogotovo ako ono nije potkrijepljeno činjenicama! Za raspravu treba znati puno više nego za samo izlaganje, jer nikad sa sigurnošću ne možemo znati kojim opsegom znanja raspolažu sudionici!

Olakotna je okolnost što gotovo za sve za što drže izlaganja, studenti mogu dovoljnu količinu znanja steći samostalno. Cilj izlaganja na fakultetu je prenošenje, pojašnjavanje i olakšavanje (u prvom redu sebi pa onda i svojim kolegama) svladavanja kompleksnijih komponenata gradiva, čineći ih jednostavnijima i razumljivijima.

Jednako tako, rasprave trebaju potaknuti uključenost, a ne puko odgovaranje na bezvezna pitanja na koja smo ionako tijekom predavanja dobili odgovor. Pozornim slušanjem odgovora na postavljenja pitanja dobivamo povratnu informaciju o tome koliko smo dobro izlagali, jer ako jesmo, iz odgovora sudionika bi se trebalo vidjeti razumijevanje izloženog. Pitanjima i njihovim pažljivim oblikovanjem, a tako da uključuju dovoljnu količinu poznatog i nepoznatog – držeći sudionike u zoni proksimalnog razvoja (v. Vygotsky, 1978), sudionike potičemo na kombiniranje i generaliziranje izloženog – primjenu na slične i/ili povezane situacije – dodatno potičući učenje.

KRAJ – novi početak

Sve rečeno, su prijedlozi koji mogu uvelike pridonijeti efektivnosti vašeg izlaganja, no oni nikako nisu pravila kojih se morate slijepo držati ne propitujući njihove temeljne postavke. Za raspravu o vještini i stručnosti: Predgovor kakve zaslužujemo, ali pitanje bismo li ih pročitali. (v. Tarabić, 2020b)

Kada je netko faca i hodajuća karizma, može kršiti pravila. Pravila su tu da se krše (nemojte ovo shvatiti odveć doslovno) – ali morate biti dovoljno ninja da vam to “prođe”.

Sad ili jesi ili nisi ninja! – Jesi li ninja? Ako jesi, super; ako nisi – postani! ;)

Bilješke

¹⁾ Fobija – iracionalni strah, a u kontekstu javnog izlaganja i na način na koji se koristi u ovom priručniku, strah u kojem su uzročno-posljedične pretpostavke i mehanizmi vrlo vjerojatno dobro definirani, ali su vjerojatnost i/ili težina, tj. intenzitet pretpostavljenih ishoda percipirani kao više izgledni, tj. intenzivniji nego što u stvarnosti zapravo jesu.

²⁾ Izlaganje - osim držanja “javnih izlaganja”, u kontekstu psihologije izlaganje je naziv za skupinu bihevioralnih tehnika koje se koriste u liječenju strahova ili fobija. Riječ je u ostvarivanju neke vrste izravnog i/ili posrednog kontakta s objektom našeg straha ili fobije. Izlaganja su najefikasnija podskupina bihevioralnih tehnika. Čak i u kontekstu javnih izlaganja sebe izlažemo drugima i druge izlažemo sebi.

Literatura

Darwin, C. (1859). On the Origin of Species. London: John Murray.
Ingleby, CM., Smith, LT., Furnivall, FJ., New Shakespere Society, & Munro, JJ. (1909). The Shakspere Allusion-book: A Collection of Allusions to Shakspere From 1591 to 1700. London: Chatto & Windus.
Kruger, J., & Dunning, D. (1999). Unskilled and Unaware of It: How Difficulties in Recognizing One's Own Incompetence Lead to Inflated Self-Assessments. Journal of Personality and Social Psychology, 77(6), 1121-1134. http://dx.doi.org/10.1037/0022-3514.77.6.1121
Restorff, Hv. (1933). Über die Wirkung von Bereichsbildungen im Spurenfeld. Psychologische Forschung, 18(1), 299-342. http://dx.doi.org/10.1007/BF02409636
Tarabić, B.N. (2020a). Laička epidemiologija: COVID-19 [Bilješke]. Preuzeto 19.12.2020. sa https://detaljnije.com/COVID-19/.
Tarabić, B.N. (2020b). Predgovor kakve zaslužujemo, ali pitanje bismo li ih pročitali. Bilješke. Preuzeto 19.12.2020. sa https://assessment.coach/archive/opinion_2020-04-20.php.