Roje, M., Buljan Flander, G. i Tarabić, B.N. (2017). Mala djeca pred malim ekranima. 25. godišnja konferencija hrvatskih psihologa "Psihologija u promociji i zaštiti ljudskih prava i društvene pravednosti". Zadar: Hrvatsko psihološko društvo. (str. 162)

Mala djeca pred malim ekranima

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Greda Zagrebe i Hrabri Telefon proveli su 2016. i 2017. godine istraživački projekt na nacionalnoj razini "Screen Time predškolske djece u Hrvatskoj''. Glavni cilj projekta bio je istražiti Screen Time (vrijeme pred malim ekranima] predškolske djece i njegovu, povezanost s tjelesnim, kognitivnim i socioemocionalnim razvojem djece. U ovom radu bit će predstavljen dio rezultata koji odgovara na osnovna pitanja o vremenu koje predškolska djeca provode pred malim ekranima, s obzirom na to da je tema neistražena u hrvatskim i europskim razmjerima. Podaci se odnose na 655 djece koja pohađaju predškolske ustanove a dobiveni su od njihovih skrbnika. Utvrđeno je da sva djeca koja idu u vrtić koriste male ekrane, a 79% djece počinje s njihovim korištenjem uglavnom prije druge godine života. Vremenski ih koriste više od svih dostupnih smjernica i preporuka relevantnih stručnjaka (više od 2 sata dnevno). Najpopularniji mali ekran je televizor (koristi, ga oko 97% djece), a prate ga tableti (80%) i mobiteli (66.3%) te igraće konzole (61.9%) i računala (60.6%). Male ekrane prije spavanja koristi 90% djece što je također protivno smjernicama stručnjaka i može interferirati sa zdravim snom. Rezultati ukazuju na različite razloge zbog kojih roditelji/skrbnici djeci omogućuju pristup suvremenim tehnologijama: zaokupljanje pažnje, zabava, prilika za učenje. Polovina skrbnika ne zna procijeniti jesu li elektronički uređaji štetni ali ih, ipak, koriste sva djeca uključena u uzorak. Četvrtini djece nisu postavljena nikakva pravila za korištenje suvremenih tehnologija, a barem ponekad preko 70% djece koristi elektroničke uređaje bez ikakvog nadzora Ovi rezultati ukazuju na nužnost educiranja roditelja skrbnika i ostalih odraslih osoba uključenih u skrb o djeci, kako bi razumjeli prednosti i nedostatke, rizike i prilike koje nude suvremene tehnologije te kako bi djeca u suvremenom društvu odrasla uz medijsku pismenost i kritičko promišljanje virtualne stvarnosti.