Vrijeme

Referenca: Tarabić, B.N. (2020). Neželjena komunikacija. Bilješke. Preuzeto -- sa https://detaljnije.com/predavanja/archive/opinion_2020-03-17.php.

NE ASERTIVNI (SUBMISIVNI) ODGOVOR
Pitanje: Imaš li vremena? | Jesi li slobodan popodne? | Što radiš u subotu? | Jesi li doma?
Odgovor: Imam. | Jesam. | Ne znam. | Jesam.
Zaključak: Onda možeš… Onda idemo, onda…. Navratim.
ASERTIVNI ODGOVOR
Pitanje: Imaš li … ? | Jesi li … ? | Što radiš …?
Odgovor: Ovisi o tome zašto te zanima.
UZAJAMNO POŠTOVANJE
Pitanje: Volio bih da ovu subotu dopodne odemo na piće. Razmisli imaš li vremena:).
Odgovor, ako smo zainteresirani za daljnju komunikaciju, a:
a) Nismo sigurni jesmo li slobodni: Vrlo rado, ali mogu ti potvrditi tek sutra, dok provjerim raspored za ostatak tjedna. Je li ti to ok?
b) Znamo da smo slobodni: Može, vrlo rado.
OBRAZLOŽENJE
Prepuštanje drugima da odlučuju o raspodjeli našeg vremena, čak i kada nemamo nešto u planu, nije znak naše otvorenosti i fleksibilnosti već nedostatka brige prema i poštovanja sebe. Život i raspoloživo vrijeme su ograničeni, trebamo se prema njima tako i ponašati. Na koga i na koji način ćemo raspodijeliti svoje vrijeme treba biti temeljeno na našim osobnim vrijednostima, ciljevima i trenutnom životnom kontekstu.
To ne znači da nekim osobama svoje vrijeme nećemo biti spremni dati neovisno o tome kada i kako ćemo ga s njima provesti, iz čiste ljubavi ili prijateljstva. Drugima nekad treba i eksplicitno reći da želimo provesti vrijeme s njima, jer možda i oni to žele reći nama ali se boje odbijanja.
No, i kod davanja vremena dragim nam osobama trebaju postojati granice i redoslijed važnosti (naš osobni, ne nužno očekivani). Općenito je važnije da smo prisutni i dostupni kada je to uistinu potrebno nego da svoju ljubav dokazujemo odzivom na svaki poziv (ovo je ujedno i odgojna mjera, koju kao i sve druge, ne treba primjenjivati samo zato jer možemo).
Isto tako, nekad ćemo svoje vrijeme dati i kada to ne želimo, jer u tom je trenutku to ulog koji dajemo radi dugoročne suradnje. U tim je trenucima također važno postaviti granice i ostati u okvirima onog vremena koje smo inicijalno odlučili staviti na raspolaganje.
***
Želimo li uopće svoje vrijeme davati osobi koja ga ne cijeni i/ili nije nama u budućnosti spremna dati dio svog vremena? | Želimo li pak s druge strane prihvatiti vrijeme osobe koja ne cijeni svoje vrijeme? - Znači li to da joj njezino provođenje vremena s nama također znači ništa?

Treba imati na umu da raspodjela vremena nije i ne smije biti ni sebičan ni naivan čin. Raspodjela vremena je proces/razmjena izrazito vrijednog ne materijalnog dobra. Davanje našeg i uzimanje tuđeg vremena treba dakle biti informirana odluka koju donosimo s nekim ciljem, a prema kojoj se s poštovanjem trebamo odnositi u prvom redu mi pa to isto tražiti i od drugih.

Edukativni radni list: Asertivno upravljanje vremenom i postavljanje granica

Kako prepoznajete ne-asertivni (submisivni) odgovor u vlastitim razgovorima o rasporedu?
Koje su prednosti asertivnog odgovora ("Ovisi o tome zašto te zanima.") u usporedbi s ne-asertivnim?
Kako biste formulirali vlastiti asertivni odgovor na pitanje "Imaš li vremena ovaj tjedan?"?
Što znači "uzajamno poštovanje" u kontekstu traženja i davanja vremena – i kako to primijeniti u praksi?
Koje ključne elemente treba sadržavati ljubazan, ali čvrst odgovor ako niste sigurni možete li se obvezati?
Na koji način obrazloženje važnosti vlastitog vremena doprinosi boljoj samopoštovanju i odnosima s drugima?
Dajte primjer situacije u kojoj biste postavili granicu ("Provjerit ću raspored i javiti se") i objasnite zašto je to korisno.
Kako balansirati između spontanog davanja vremena dragim osobama i potrebe za zaštitom vlastitih granica?
Koje strategije možete primijeniti kada morate dati vrijeme, iako vam se to u tom trenutku ne da?
Osmislite kratak plan (3 koraka) za uvježbavanje asertivnog odgovaranja na pozive i upite o vašem vremenu.